U maju mjesecu 2011. godine spuštena je zavjesa na engleski Premijeršip. Nakon dramatične infarkt završnice, one na koju smo navikli u najboljem ligaškom takmičenju na svijetu, u engleskom Čempionšipu su uzbuđenja tek počinjala.
“Najbolja od svih drugih liga svijeta” kako bi se složila velika većina fudbalskih ljubitelja i znalaca, pa tako i ja, tek je bila spremna za spektakl. Kvins Park Rendžers i Norič su ostvarili direktan plasman u najviši rang takmičenja u Engleskoj. U doigravanje su se plasirali, Kardif, Reding, Notingem Forest, te se među klubovima sa jako zanimljivom i velikom historijom i tradicijom našli i velški “Labudovi”.
1969. godine kada je engleski princ Čarls dobio titulu “Princa od Velsa”, Svonsi je dobio status grada, fudbalski klub Svonsi dodatak Siti, a 42 godine kasnije završena je transformacija ružnog pačeta u prekrasnog labuda – zaplovili su ka Engleskoj strani među 20 najboljih timova u državi. Savladali su Notingem, te u finalu doigravanja Reding i na legendardnom Vembliju ostvarili veliki san. San navijača velšana i želju istinskih ljubitelja najljepše sporedne stvari na svijetu.
Igrali su fudbal koji nije toliko karakterističan za Premijer ligu, igrali su na posjed i igru kratkih pasova čiji je broj bio mnogo veći od broja pasova protivnika. Igrali su uvijek za gol više i hrabri velšani su nagrađeni plasmanom u društvo najboljih. Svakim segmentom igre su podsjećali na Barselonu, pa im je savršeno legao nadimak Svonselona.
Holandski golman Mišel Vorm, stameni stoperski par Ešli Vilijams i Alan Tejt su bili glavne karike odbrane Svonsija.
Igrači koji su pokrivali bekovske pozicije, Ranhel i Monk, predstavljali su tipove pravih modernih bekova sa kvalitetom i u ofanzivi i u defanzivi.
Po meni, najjača ofanzivna trojka Labudova bili su Alen, Dajer i Sinkler, momci koji su ostale odbrane Čempionšipa činili smiješnim. Alen i Sinkler svojim fenomenalnim pasovima u stilu Čavija i Inieste, po čemu je Svonsi i dobio simpatični nadimak, a Dajer fenomenalnim prodorima koje je Graham pretvarao u golove.
Širinu veznom redu davali su Dobi i Briton.
Fudbaleri porijeklom iz Velike Britanije, Holandije i Španije činili su okosnicu ovog pravog “osvježenja” u Premijerligi. Te sjajne momke je predvodio irski stručnjak Brendan Rodžers, kojeg smo svi zavoljeli zbog velikog uspijeha sa Svonsijem.
Svi mi smo bili svjedoci prelijepe ostrvske priče koja je nastavljena naredne sezone u najjačem rangu. Prelijepom igrom pomenutih igrača predvođenih fantastičnom trojkom bili su kreatori mnogih iznenađenja, kao što je npr. bila pobjeda protiv Liverpula a sezonu su završili na 11. poziciji.
Takozvanu “tiki-taku” na stadionu Liberti smo gledali i sljedeće sezone i već tada se Svonselona počela “raspadati”, što se i predpostavljalo zbog uticaja “modernog fudbala”. Čelnici Liverpula su spoznali Rodžersove sposobnosti, te je imenovan za novog trenera tima sa Enfilda, a sa sobom je poveo i Džo Alena. Novi trener Svonsija postaje Laudrup, a također klub napuštaju Sinkler koji pojačava Mančester Siti i Graham koji odlazi u Sanderlend. Također i Dobi klub iz Velsa mijenja Brajtonom.
Iako su najdraži igrači napustili Svonsi, kao i menadžer, ta sezona je bila najuspješnija sezona kluba u Premijerligi. Stigli su Miču iz Raja Valjekana i Pablo Ernandez iz Valensije. Klub je osvojio Liga Kup, a ligaško takmičenje su završili na 9. mjestu, dok je fantastični Miču postigao 22 gola i postao novi miljenik nas simpatizera kluba u ustima rijeke Tawe.
U sljedećoj sezoni 2013/14 se desila još jedna smjena trenera. Laudrup je dobio otkaz, a naslijedio ga je pomenuti desni bek Geri Monk, koji je tada otpočeo svoju trenersku karijeru! Svonselona je odigrala još jednu solidnu sezonu, završivši na dvanaestoj poziciji. Džondžo Šelvi i Vilfrid Boni su se najviše isticali od pravih pojačanja, stručni štab je opet “pogodio” u napadu. Iako je Miču zakazao, Boni je postigao 25 golova.
Naravno, Bonija je u sljedećem prelaznom roku kupio Mančester Siti, ali su između ostalih stigli Fabianski, Sigurdson i Gomis. Visoko 8. mjesto je pokazalo da novac ne pobjeđuje uvijek, a Gomis je bio najbolji strijelac ekipe sa 10 postignutih golova.
Laganim tempom, korak po korak, Svonselona se izgleda vraća natrag. Sezonu 2015/16 je završila na 12. poziciji, ali više ne postoji taj žar i karakteristike koje su krasile ovaj klub. Vjerovatno je tu kumovao moderni fudbal, a svi koji su stekli slavu u Svonsiju i “prodali se” u velike klubove, danas igraju u niželigaškim ekipama.
Sinoć, nakon poraza od Midlzbroa, Svonsi se nalazi na dnu tabele.
Da li ćemo čuti nastavak priče o ružnom pačetu ?
Iskreno se nadam da će se Labudovi oduprijeti svim silama i nedaćama i na kraju krajeva opstati u ligi, jer su to i više nego zaslužili. Nadamo se da je ovo samo loš period i da će Labudovi zablistati pravim sjajem u drugom dijelu sezone!
Adnan Horozić