Nedjelje zimi u zapadnom Sydneyu su uvijek bile iste za Tonya Popovića – crkva ujutru, a fudbal popodne. Tako počinje intervju sa bivšim kapitenom i štoperom Australije i Crystal Palacea, kojeg je objavio The Herald Sun 2014. godine.
Tony Popović je rođen četvrtoga jula 1973. godine u Sydneyu, Australija. Tata Bratislav i mama Rada su u Australiju stigli početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća iz Hrvatske.
Bratislav Popović je bio taj koji je malom Tonyu pokazao prelijepu igru fudbal. Ako Sydney ili Croatia nisu igrali taj dan, Bratislav bi se vozio po gradu tražeći bilo kakvu utakmicu koju bi mogao gledati sa sinom. Kad bi je našli, sjeli bi na obližnje brdo i uživali.
„On me je naučio da volim fudbal tokom igranja u parku, baš kao što to očevi rade, isto ono što ja radim sa svoja tri sina danas“, kaže Tony za svoga oca, koji je bio strog čovjek. „Šta god sam radio, on me tjerao da to uradim najbolje što mogu. Moji roditelji su vjerovali da sve što radiš, trebaš raditi najbolje što znaš.“
Malo je poznato da je Tony flertovao sa tenisom u ranom djetinjstvu. „Ali volio sam trenirati sa prijateljima i družiti se s njima poslije“, kaže na svoju odluku da izabere fudbal.
Karijeru je počeo u Sydney Unitedu, koji se tada zvao Sydney Croatia. Prošao je sve omladinske rankove ovga kluba a debi za prvi tim je upisao 1989. godine. Već tada se znalo da će Tony Popović biti vođa na terenu. Sa samo dvadeset godina, tadašnji menadžer Sydney Uniteda, Manfred Schaefer, mu je dodijelio kapitensku traku.
„Sjećam se da sam ušao u svlačionicu i pitao starije igrače za dozvolu (da nosi kapitensku traku). Mislio sam, ovo nije u redu. Ali kada sam razgovarao s njima, svi su mi rekli ‘Moraš je uzeti, moraš je uzeti.’ Bilo je to odlično iskustvo. To vam pomaže da sazrijete“.
Za sidnejski je klub odigrao preko 160 utakmica u sedam godina. Nakon toga je otišao u Japan i potpisao za Sanfrecce Hiroshimu.
U zemlji izlazećeg sunca se zadržao pet godina prije nego li je potpisao za Crystal Palace kao slobodan igrač. Malo ko je očekivao da će Popović postati jedan od najomiljenijih igrača u klubu u posljednjih nekoliko godina.
Mnogi kažu za njega da je „dobri momak fudbala“. Uvijek je imao vremena za novinare i navijače, i bilo je očigledno da se u Tonyu rodila ogromna ljubav za tim sa Selhurst Parka (što nam potvrđuje i činjenica da će nekoliko godina kasnije biti i asistent menadžeru u klubu).
Tony će idućih pet godina provesti noseći dres Orlova iz Londona te postati i klupski kapiten. Bio je redovan u odbrani, te je 2004. pomogao klubu da izbori Premiership preko doigravanja. Palaceov boravak u top diviziji engleskog fudbala, pak, je bio kratkotrajan jer su odmah te sezone ispali.
I nesrećno je to što ga se mnogi sjećaju po nevjerovatnom autogolu kojeg je postigao 11. septembra 2004. na Fratton Parku, na meču protiv Portsmoutha. Mnogi ga zovu „najljepšim autogolom ikad.“
No Popović je mnogo više od autora „najljepšeg autogola ikad.“ 2006. godine je odbio Palaceovu ponudu da produži ugovor. I unatoč tome, Guus Hiddink ga je uvrstio u svoj tim za Svjetsko prvenstvo i to nam govori mnogo o Popovićevim igrama u Londonu. Samo najbolji igrači igraju najbolje svjetsko fudbalsko takmičenje.
Kratko nakon završetka svjetske fudbalske smotre, Popović je najavio povlačenje iz nacionalnog tima Australije. Proveo je 11 godina i postigao 8 golova za najbolji tim Soccerosa.
Nakon Crystal Palacea su uslijedile kratke epizode u katarskom Al-Arabiju (2006-07, 17 ligaških nastupa i dva gola) te Sydneyu FC (Jedan gol u 27 ligaških nastupa) poslije čega je Tony Popović odlučio okačiti kopačke o klin.
„Šta god sam radio, otac me tjerao da to uradim najbolje što mogu. Moji roditelji su vjerovali da sve što radiš, trebaš raditi najbolje što znaš.“ Toni Popović
Ostao je u Sydneyu te radio kao asistent tadašnjem menadžeru Johnu Kosmini. No 2011. stiže poziv iz Engleske od njegovog bivšeg saigrača i prijatelja Dougiea Freedmana da mu bude asistent na Selhurst Parku, što Tony i prihvaća. Freedman je tada rekao da je Tonyevo poznavanje kluba i dijeljenje istih ideja s njim bio glavni razlog zašto ga je pozvao nazad u London da mu bude asistent.
Mile Jedinak, trenutni kapiten Palacea, je pri potpisivanju za klub naveo Popovića kao jedan od važnih faktora u njegovoj odluci da dođe na Selhurst Park.
Pogledajte i Kancelarijski službenik Mile Jedinak
No Popovićeva druga epizoda sa Crystal Palaceom nije bila produktivna kao ona prva – napustio je London po drugi put, sada nakon samo jedne sezone, te preuzeo posao menadžera novoosnovanog Western Sydney Wanderersa u svojoj rodnoj Australiji.
Proglašen je menadžerom godine u A-League nakon prve sezone.
Hvalospjevi su uslijedili a 2014. i glasine da bi mogao naslijediti Neil Warnocka na klupi Crystal Palacea.
„Veoma sam ambiciozan“, kaže Popović. „Želim biti najbolji što mogu. Gdje će me put odvesti, ne znam.“
Trenutno obavlja odličan posao sa West Sydney Wanderersima. Sastavio je svoj sopstveni tim i kaže kako ih tjera da rade naporno.
„Svi imamo neka očekivanja. Ja očekujem od njih da daju sve od sebe svaki dan. Mogu prihvatiti da neće uvijek biti najbolji, ali ne mogu prihvatiti da ne daju svoj maksimum. Ja sam tako odrastao“.
Popović je već postao poznat po tome što pridaje mnogo pažnje detaljima. Zanimljivu izjavu je dao trener omladinskog tima Wanderersa, Trevor Morgan, koji kaže kako ga Popović zove nakon svake utakmice koju mladići odigraju: „Zašto je ovaj momak igrao na toj poziciji? Koliko je minuta onaj momak igrao?“
„Ja mirno spavam“, kaže Popović. „To pokušavam objasniti svojim momcima. Pogledaš se u ogledalo i znaš da si dao sve od sebe“.
Irfan Srna
*****