Lepota ružnog fudbala

[su_heading size=”14″ align=”left” margin=”10″]Nikola Stojanović: Rame u rame[/su_heading]

Opet su svi nešto iznenađeni, opet su im povređena tanana osećanja i opet je krivac taj fudbal i taj Murinjo što voli da bude uspešan. “Fudbalska uspavanka”, “Čelsi parkirao autobus” i slične fraze čuli smo po ko zna koji put.

Da, Čelsi je došao u Madrid da se odbrani i uspeo je u tome, svidelo se to nekome ili ne. Tačno je, nije bilo golova, ali šta je tu kog đavola dosadno? Gledali smo fudbal, jak fudbal, čvrst fudbal, gledali smo borbu, nadmudrivanje i to ćemo gledati i u revanšu. Da li mi je Žoze Murinjo simpatičam? Aposlutno ne. Da li to znači da ga ne poštujem? Apsolutno ne.

[pullquote]Tako radi Toni Pjulis od dolaska u Kristal Palas i eno ga na jedanaestoj poziciji, a bili su devetnaesti kada ih je preuzeo. Tako je radio Stiv Brus sa Halom na početku sezone, pa sad mogu da se luksuziraju i poklanjaju bodove, ali polako klize naniže. Tako radi Gus Pojet sa Sanderlendom, ali samo protiv velikih klubova i zato je poslednji na tabeli. Tako nije radio Blekpul one sezone kada su jurišali na svakoga i na kraju ispali, bez obzira na brojne simpatije koje su stekli.[/pullquote]

Ali svaki razlog za bilo kakvo iščuđivanje je nestao tačno u 15 do 8, tačno sat pre početka utakmice. Jasno je pisalo da će u veznom redu igrati Frenk Lampard od stotinu leta, David Luiz i Džon Obi Mikel. Ko je očekivao lepršav fudbal trebalo je još tad da odustane i pogleda neki film, ili pročita nešto. Dakle, sve je to bilo predvidivo i očekivano. Taj Portugalac uvek zna šta radi i njegovo je da pokuša da dođe do cilja. Ako mu neko stane na put, nemam ništa protiv, ali nemam nameru da se priključim osudama na njegov račun.

Zašto je uopšte zavladala ta manija za nekakvim jurišanjem, za nekakvim bezbrojnim kratkim pasovima i šta je tu gledaocima interesantno? Šta znači što neko ima čitav sat loptu u nogama kad nije postigao gol. Posed je precenjen. Jurišanje je precenjeno i jurišanje je za budale, jer ih neopreznost mnogo košta. Naravno, bunker nosi veliki rizik od “ispale”. Braniš se i na kraju primiš gol, što automatski znači da si ispao budala, ali šta da se radi. Nekad prođe, a nekad ne.

A utakmica u kojoj se jedan tim neprestano brani nikako ne mora da bude uspavanka, niti je autobus asocijacija na nešto ružno. To je uvek napeta borba, to su uvek utakmice u kojima gol visi u vazduhu, ali nekad na kraju izvisi. Zar jedan tim koji zna da je u tom trenutku slabiji ne zaslužuje pohvale za to što se odbranio? Divno je kad se brane požrtvovano, složno, uigrano, kad timski duh raste sa svakim odbranjenim napadom. To su timovi koji znaju šta mogu i koji znaju šta žele.

Tako radi Toni Pjulis od dolaska u Kristal Palas i eno ga na jedanaestoj poziciji, a bili su devetnaesti kada ih je preuzeo. Tako je radio Stiv Brus sa Halom na početku sezone, pa sad mogu da se luksuziraju i poklanjaju bodove, ali polako klize naniže. Tako radi Gus Pojet sa Sanderlendom, ali samo protiv velikih klubova i zato je poslednji na tabeli. Tako nije radio Blekpul one sezone kada su jurišali na svakoga i na kraju ispali, bez obzira na brojne simpatije koje su stekli.

3 Comments

  1. Samo kad Murinjo ne bi plakao kad ne moze da da gol timovima koji igraju istu taktiku kao on, postovao bih ga kao velikog trenera, ovako je samo g…. od coveka.

  2. sve je to u redu, ima istine.. al' onda ne pljuješ po drugim menadžerima kad protiv tebe igraju taj isti bunker….

Leave a Reply

Your email address will not be published.