Kada je generalni izvršni direktor Njukasla Dejvid Hopkinson pre samo sedam meseci ushićeno izjavio da klub planira da do 2030. godine uđe u najuži krug kandidata za „najveći klub na svetu“, malo ko je mogao da pretpostavi da će u julu 2026. projekat pogoditi istorijski cunami.
Ostavka Edija Haua – trenera koji je prekinuo 70 godina dug post bez domaćeg trofeja osvajanjem Liga kupa i odveo tim u Ligu šampiona – ogolila je poražavajuću realnost. Njukasl je prošlu sezonu završio na skromnom 12. mestu, pretrpeo bolne poraze od večitog rivala Sanderlenda i ostao bez evropskih takmičenja, dok je pritisak finansijskih pravila sasekao sve slove o napadu na sam vrh.
Na klupu stiže Nemac Matijas Jajsle, dosadašnji trener saudijskog Al-Ahlija, ali pitanje koje proganja navijače glasi: Kako je projekat vredan stotine milijardi dolara tako brzo izgubio snagu?
Prodaja zvezda i kolaps na tržištu: Kap koja je prelila čašu
Glavni razlog zašto je najuspešniji menadžer Njukasla u modernoj istoriji izgubio veru u projekat leži u potpunom nesrazmeru između ambicija upravnog odbora i alata koji su mu dati u ruke.
Njukasl je u samo godinu dana rasprodao okosnicu tima:
- Aleksander Isak je prošlog septembra prodat Liverpulu za 125 miliona funti.
- Antoni Gordon je ovog leta pojačao Barselonu.
- Sandro Tonali je prešao u Totenhem.
- Bruno Gimaraeš u petak stiže na pripreme sa jasnim zahtevom da ode u Arsenal. Hau je u privatnim razgovorima isticao da bi odlazak kapitena značio gubitak „talismana, lidera i katalizatora tima“. Odlazak menadžera samo je učvrstio Gimaraešovu nameru da spakuje kofere.
Ono što je Haua definitivno dotuklo jeste potpuni krah u dovođenju pojačanja. Njukaslu su redom otimali igrače ispred nosa: Viktor Munjoz je izabrao Liverpul, Džejms Traford je otišao u Lids, a mlada zvezda Zadoh Johana u Brajton.
Ipak, najteži udarac bio je prelazak švajcarskog reprezentativca Johana Manzambija u Aston Vilu. Manzambi je bio prva i dugoplanirana želja Njukasla. Kada ih je odbio u korist kluba iz Birmingema, Hau je shvatio da Njukasl u ovom trenutku nema snagu da privuče vrhunska pojačanja i da on više nema sa čime da radi. Umesto zvezda, stigla su anonimna i neproverena imena poput Bazumane Traorea i Aladđija Bambe.
Zid zvani PSR: Zašto saudijski milijarderi ne mogu da troše?
Mnogi navijači se pitaju kako je moguće da klub u vlasništvu saudijskog PIF fonda (koji je u prve tri godine utrošio preko 400 miliona funti na pojačanja) odjednom mora da prodaje svoje najbolje resurse.
Odgovor leži u rigoroznim finansijskim pravilima Premijer lige (PSR) i novom UEFA pravilu o troškovima ekipe (SCR). Njukasl je od preuzimanja kluba zaradio mizernih 50 miliona funti od prodaje igrača, zbog čega je 2024. morao da proda dete kluba Eliota Andersona, a potom lančano i ostale zvezde. Prema analizi Swiss Ramble, po novim pravilima troškova tima (gde izdatak zavisi od generisanih prihoda), Njukaslov budžet je tek deveti u Premijer ligi (243 miliona funti).
Iako su klupski prihodi duplirani u odnosu na eru Majka Ešlija i sada iznose 335,3 miliona funti, Njukasl prosto nema komercijalnu mašineriju poput Mančester sitija, Junajteda ili Liverpula koja bi pokrila basnoslovna ulaganja. Saudijski novac tu ne pomaže – pravila striktno zabranjuju veštačko pumpanje sponzorstava od strane vlasničkih kompanija.
Šta čeka Njukasl?
Dolazak Matijasa Jajslea donosi novu filozofiju, ali Nemca čeka nezahvalan zadatak da u potpunom rasulu izgradi tim bez četvorice najboljih igrača iz prošle sezone.
Vizija o „najvećem klubu na svetu do 2030. godine“ u ovom momentu deluje kao pusto priviđenje. Njukasl se nalazi na najtežoj prekretnici u poslednjih pet godina: morati da podmlađuje tim sa igračima skromnijeg renomea, dok navijači sa zebnjom gledaju u nebo nad Sent Džejms Parkom, pitajući se da li je saudijska bajka doživela svoj prerani kraj.