Arsenal je ubedljivom pobedom nad Mančester sitijem osvojio Komjuniti šild, ali rezultat od 3:0 nije najvažnija poruka utakmice u Kardifu. Mnogo više od trofeja govori način na koji je tim Mikela Artete kontrolisao sredinu terena, koristio ogromnu širinu kadra i razotkrio koliko posla čeka Enca Maresku na početku ere posle Pepa Gvardiole.
Gol posle samo 23 sekunde. Prednost od 2:0 pre odlaska na odmor. Treći pogodak odmah po povratku iz svlačionice. Gotovo tri puta veći očekivani broj golova i klupa sa koje su tek u poslednjih pola sata ušli Bukajo Saka i Deklan Rajs.
Arsenal nije samo pobedio Mančester siti u Komjuniti šildu. Aktuelni šampion Engleske ostavio je utisak formiranog, sigurnog i moćnog tima koji tačno zna kako želi da igra.
Siti je, nasuprot tome, izgledao kao ekipa koja tek treba da pronađe novi identitet.
Poraz od 3:0 u prvoj takmičarskoj utakmici posle desetogodišnje vladavine Pepa Gvardiole ne znači da je Sitijeva sezona unapred osuđena na neuspeh. Erling Haland i Eliot Anderson tek su se priključili timu posle Svetskog prvenstva, prelazni rok nije završen, a Enco Mareska tek počinje da menja način igre.
Ipak, bilo bi podjednako pogrešno potpuno odbaciti ono što se dogodilo u Kardifu kao nevažnu letnju utakmicu.
Rezultat možda ne govori koliko će bodova razdvajati Arsenal i Siti u maju, ali njihova igra trenutno pokazuje da se ova dva kluba nalaze u potpuno različitim fazama razvoja.
Razlika je bila veća od konačnih 3:0
Arsenal je poveo iz prvog napada. Majls Luis-Skeli prošao je pored Fila Fodena i pronašao Rikarda Kalafiorija savršenim dodavanjem kroz poslednju liniju, a Italijan je posle samo 23 sekunde savladao Đanluiđija Donarumu.
Bio je to najbrži od 668 golova koje je Arsenal postigao pod vođstvom Mikela Artete, ali i prvi pogodak u početnom minutu Komjuniti šilda još od 1968. godine.
Rani gol mogao je da promeni tok utakmice i omogući Arsenalu da se povuče. Dogodilo se suprotno.
Hristos Colis je kod drugog pogotka glavom vratio loptu pred gol, a statična odbrana Sitija dozvolila je Kaiju Havercu da je pošalje iza Donarume. Arsenal je pre odmora mogao da postigne još najmanje jedan gol, dok je Siti svoju najbolju priliku propustio kada je Haland iz povoljne pozicije šutirao pravo u Davida Raju.
Sve dileme otklonio je Martin Odegard u 48. minutu. Kapiten Arsenala prošao je kroz odbranu rivala, izbacio Donarumu iz igre i mirno postigao treći gol.
Arsenal je utakmicu završio sa 2,19 očekivanih golova, dok je Siti ostao na 0,77. Posebno je važno što nijedna Arsenalova velika prilika nije nastala posle prekida.
Artetin tim prethodnih sezona često je zavisio od kornera i slobodnih udaraca u utakmicama protiv najjačih protivnika. Ovoga puta potpuno je nadigrao Siti iz otvorene igre.
Nekadašnji defanzivac Arsenala Martin Kion ocenio je da je razlika između ekipa bila zapanjujuća. Takav utisak nije proistekao samo iz tri gola, već iz brzine, intenziteta i sigurnosti sa kojom je Arsenal pronalazio prostor kroz sredinu terena.
Arsenal možda zaista ima najbolji vezni red u Evropi
Utakmica u Kardifu pružila je prvi ozbiljan odgovor na pitanje zbog čega je Arsenal platio 75 miliona funti za Bruna Gimaraeša, iako je već imao jedan od najskupljih i najkvalitetnijih veznih redova na svetu.
Brazilac je počeo meč uz Luis-Skelija i Odegarda. Arsenal je tako dobio kombinaciju agresivnosti, kreativnosti i tehničke sigurnosti koju Siti nije uspevao da prati.
Gimaraeš je donosio borbenost i progresivna dodavanja, Luis-Skeli je lako izlazio iz pritiska i nosio loptu kroz linije, dok je Odegard pronalazio prostor između Sitijevog veznog reda i odbrane.
U drugom poluvremenu Arteta je promenio sastav, ali ne i odnos snaga. Ušli su Rajs i Martin Zubimendi, a kasnije je Ebereči Eze zamenio Odegarda. Mikel Merino nije ni morao da ulazi u igru.
Odegard, Rajs, Zubimendi, Gimaraeš, Luis-Skeli, Eze i Merino predstavljaju izbor koji trenutno ima malo klubova u Evropi. Arsenal je na tih sedam igrača potrošio više od 350 miliona funti, ali sada prvi put može da kaže da iza gotovo svake promene ne sledi pad kvaliteta, već samo drugačiji tip kvaliteta.
Upravo se tu vidi vrednost Gimaraeša.
Brazilac je kreativniji dodavač od Rajsa, agresivniji u duelima od Zubimendija i dovoljno prilagodljiv da igra kao zadnji vezni, kao „osmica“ ili bliže protivničkom golu. Arteta zato više ne mora da bira između kontrole, fizičke snage i napadačkog doprinosa – može da kombinuje igrače u zavisnosti od protivnika.
„Moramo da pronađemo način da svaki igrač dopunjuje onoga pored sebe. Potrebne su nam raznovrsnost i različite karakteristike. Danas smo videli da promenama možemo da donesemo drugačiji kvalitet u različitim fazama utakmice“, objasnio je Arteta.
Gimaraeš nije luksuz, već zaštita od prošlosezonskog problema
Na prvi pogled, Arsenal ima više vrhunskih vezista nego što mu je potrebno. Međutim, Gimaraeš nije doveden samo da bi tim bio kvalitetniji u najvećim utakmicama.
Njegov dolazak predstavlja odgovor na problem koji je prošle sezone mogao skupo da košta Arsenal.
Rajs i Zubimendi igrali su previše, često pod velikim fizičkim opterećenjem. Engleski reprezentativac mesecima je nastupao uprkos bolovima, dok je Zubimendi u završnici sezone toliko izgubio svežinu i formu da je ostao bez mesta u prvom timu.
Kristijan Norgard nije stekao Artetino poverenje i ovog leta je prodat Evertonu. Kada bi Rajs ili Zubimendi morali da odmaraju, Arsenal nije imao zamenu sličnog nivoa.
Gimaraeš menja tu situaciju. On ne dolazi samo kao rotaciona opcija, već kao fudbaler koji može da počne najveću utakmicu sezone bez osećaja da je Arsenal zbog toga slabiji.
To će Arteti omogućiti da rasporedi minute na četiri fronta i spreči da njegovi najvažniji igrači ponovo stignu iscrpljeni u odlučujući deo sezone.
Komjuniti šild pokazao je koliko ta širina može da bude značajna. Arsenal je izveo moćan tim, potpuno kontrolisao utakmicu, a onda sa klupe uveo Rajsa, Saku, Zubimendija, Ezea, Viktora Đekereša i Pjera Inkapiјea.
Uprkos izostanku povređenog Vilijama Salibe, Arteta je imao više rešenja nego što je mogao da upotrebi.
Siti više nema igrače koji su kontrolisali Arsenal
Najveća razlika u odnosu na prethodnu sezonu nije samo u tome što je Arsenal doveo Gimaraeša. Siti je istovremeno ostao bez dvojice fudbalera koji su mu omogućavali da dominira upravo u delu terena u kojem je sada bio potpuno nadigran.
Bernardo Silva je prešao u Real Madrid, dok je Rodrijev transfer u Barselonu sve izvesniji. Bez njih dvojice, Siti nije imao ni mirnoću u posedu, ni sposobnost izlaska iz presinga, ni taktičku zrelost kojom je prethodnih godina usporavao Arsenal.
Eliot Anderson, plaćen čak 116 miliona funti, imao je neprijatan debi. Trudio se, ali su ga Gimaraeš i Luis-Skeli često nadjačavali, dok ni Mateo Kovačić nije uspevao da uspostavi kontrolu.
Promene u drugom poluvremenu nisu donele napredak. Niko Gonzales i Riko Luis nisu pronašli način da ugroze Arsenal, a jedino je Rajan Šerki povremeno uspevao da unese nepredvidivost u Sitijevu igru.
Siti je tokom Gvardioline ere godinama diktirao standarde ostatku lige. Sada prvi put deluje kao da pokušava da sustigne rivala koji je stabilniji i bolje popunjen na ključnim pozicijama.
To ne znači da Anderson neće uspeti ili da Mareska neće izgraditi odličan tim. Ipak, za razliku od Arsenala, Siti trenutno ima otvorena pitanja na gotovo svim nivoima: od sastava veznog reda, preko prilagođavanja novom treneru, do zamene lidera koji su godinama određivali njegovu igru.
Mareska je nasledio najveći mogući posao
Prva zvanična utakmica naslednika Pepa Gvardiole teško je mogla da prođe gore.
Poraz od tri gola izjednačio je najteži debi jednog trenera u istoriji Mančester sitija, a klub u Kardifu nije izgledao ni organizovano ni samouvereno.
Ipak, ne treba zanemariti okolnosti. Haland, Anderson i još nekoliko važnih igrača nisu prošli kompletne pripreme, tim još nije završen, a Mareska pokušava da preuzme ekipu posle deset godina rada jednog od najuticajnijih trenera u istoriji fudbala.
Njegov zadatak nije samo da promeni pojedine taktičke detalje. Mora da pronađe način da Siti nastavi da pobeđuje bez Gvardiole, Rodrija i Bernarda Silve – ljudi koji su godinama predstavljali mozak ekipe.
„Ovo je poraz koji boli, ali tek smo na početku“, rekao je Mareska posle utakmice.
To je razumno objašnjenje, ali i precizan opis razlike između dva rivala. Siti je na početku novog ciklusa. Arsenal ulazi u sedmu sezonu pažljivo građenog Artetinog projekta.
Da li je Arsenal već veliki favorit za titulu?
Pobeda u Komjuniti šildu nije pouzdan pokazatelj budućeg šampiona.
Od osnivanja Premijer lige samo osam od 34 osvajača ovog trofeja kasnije je postalo prvak Engleske. Nijedan od prethodnih šest pobednika nije osvojio ligu u istoj sezoni, a u poslednjih 15 godina to je uspeo samo Mančester siti 2018/19.
Čak je i ser Aleks Ferguson Komjuniti šild posmatrao prvenstveno kao poslednji korak u pripremama.
Zbog toga bi bilo preterano tvrditi da je Arsenal već odbranio titulu ili da Siti više nije ozbiljan kandidat.
Međutim, nije potrebno ni ignorisati očigledno.
Arsenal je jedini među glavnim kandidatima koji novu sezonu počinje sa istim trenerom kojeg je imao na početku prethodne. Mareska je tek stigao u Siti, Andoni Iraola u Liverpul, a Ćabi Alonso u Čelsi. Majkl Kerik i Roberto de Zerbi preuzeli su Mančester junajted i Totenhem tokom prošle sezone.
Dok se rivali prilagođavaju novim trenerima i idejama, Arsenal je dodatno pojačao šampionski tim koji je stigao i do finala Lige šampiona.
Opta mu zato daje najveće šanse za titulu – 38 odsto. Pobeda u Kardifu neće mnogo promeniti matematičku projekciju, ali je pokazala zašto je Artetin tim favorit.
Najvažnija poruka nije trofej, već osećaj kontrole
Arsenal je 2025. godine već savladao Siti sa 5:1, a tim iz Mančestera od početka sezone 2023/24. dobio je samo dva od devet međusobnih susreta u svim takmičenjima.
Zato ovaj rezultat više ne može jednostavno da se predstavi kao slučajan loš dan Sitija.
Odnos snaga u ovom rivalstvu promenio se. Arsenal se više ne prilagođava Sitiju niti pokušava samo da preživi njegovu kontrolu. Artetin tim sada nameće ritam, osvaja sredinu terena i primorava protivnika da traži odgovore.
Komjuniti šild neće odlučiti šampiona, ali može da pokaže sa kakve početne pozicije klubovi ulaze u sezonu.
Arsenal trenutno izgleda kao završen tim koji je postao još bolji. Siti izgleda kao ekipa sa velikim individualnim kvalitetom, ali bez sigurnosti i automatizama koji su je nekada činili gotovo nedodirljivom.
Rezultat od 3:0 zato nije dokaz da je razlika između njih nepremostiva. Jeste upozorenje da ona trenutno postoji – i da je, prvi put posle mnogo godina, Mančester siti taj koji mora da pronađe način da sustigne Arsenal.
Izvori: BBC, The Telegraph, Opta Analyst
Foto: Youtube screen shot